Uroš Prah

Obesni flert

 

Posegnuti u njega /kut/
trgnuti – zuriti – malo povratiti
kiselu lokvicu / skloniti
tu zadnju polovicu iz sebe/
naginjući se preko kisele polovice
udahnuti zimu
biti bolje
umočiti glavu u neku kacu u kutu
stati preda me, motriti,
kako plešem, previjam se i istežem –
zgrabiti kožu na leđima, obesno
povući gore.

 

Štene sam, popišan
strah, prah –
besan na sebe, drhteći u sebe
se uspravim, kažem nešto
kao: skini mi se; pa
što ti nije jasno; daj mi mira;
nemoj m...

 

Pa ti se bojiš, ti
odvratni stranče, ti čudno
skupljeno nasilje, napeti potencijalu
svinjarije, sad sad
poškropljene po meni –

 

Nakon 62 godine na ovom svetu nešto
znam. Ničeg nema iza očiju čoveka
koji sedi naspram mene, koji pije sa mnom.

 

Bežaću od vas, jer –
Brzo ću otići, zar –
ubrzati korak,
trgnuti se – namrštiti –
spustiti pogled, kad –
gledaj u stranu –
udahnuti plitko.

 

Nemoj me pozdravljati. Ono što želiš
je da ti kažem: kul si; ali
nisi kul.

 

O brate, teško
gledam mizeriju tvoje sreće.

 

Neka nerazumljiva krivnja je
usađena među nama. Mama.

 

Ne sećam se šta se dogodilo
pa da te ne volim, možda
si bio moj prvi neprijatelj.

 

-ODLUKA-

Sad sam šta sam.
I ako ne pišem
ostajem šta sam postao
silim se

u ovu svesku.

 

Ne,
ostavi me, moj
jezik je star i slomljen,
smožden – tek jedva sočna
kost – beg/trk/mimo
kažem ti, kreni, kreni –
hoću, bežaću, otići ću,
gledaću u stranu.

 

Svi smo jedan pogled u stranu od sloma.

 

-TRG-

Svi neprimetno drhtimo.

Svi besni i trezni, bezvezni i bledi i u bedi.

Pesnik je dakle postavio tezu
da se novo stvara jedino u samoći
i otišao je u samoću,
a tamo je neko već bio.

-LUDILO JE ODSUSTVO RADA-

Stisak, prsluk –
prikvačim
u gnev
2.3.5. faza tiska
tekst dakle zbijen i čudno
urastao u dlan
ide preko
hrabro stranice težine.

 

O, o, o,
još niže, Dane –
gde se lišaj u sluz preobraća,
gde se crna u crno vraća
tamo plesnivim.

 

Iz zgurenosti će takođe nešto izrasti
iz na jednu stranu zgnječenih,
skliznutih, i na drugoj
razmaknutih pršljenova –

 

Tako te iz zasede opseda blizina.
Ništa nije skupa –
sve je blizu –
zovem se ekonomija.

 

Stvaranje uslova za rad
čekanje –
mišljenje smerno
otapa oset
telo nemo
sit, sit, još
potpuno odsustvo gladi –
sve u kurcu,
iako ne ide loše –
između solidarnosti
i svesti da se investira,
kao kad krv teče ulicama –
sram reči krv –
stvaranje uslova, dakle
raditi za mogućnost rada
sticanje sredstava
gradio, organizirao, premeštao
pridobio
sredstva
za proizvodnju
sadržaja
izvori, vidiš, vidiš on
on nešto ima, on hoće,
pogodiće, privezati tu
kuću, da ne bi tako
lagano klizila.

 

DRHTRG

Zato ću trčati na taj vrh,
vrh ove planine, s tim gavranom,
suncem i vetrom i opremom i
poješću sendvič i potom ću
trčati dole i potom ću
dremati u autu i potom
ću bazati kući.

Čvorak sa popisa,
neću biti obestan prema svojim učiteljima;
za tako nešto su me
premalo naučili –

Sad sam šta sam.
I ako ne plešem,
ostajem
šta sam postao,
silim se –

Gde si,
prijatelju?
Uvek
tek onaj
koji dolazi.

preveo sa slovenačkog Romeo Mihaljević
redigovali Bojan Savić Ostojić i autor

 

 

Uroš Prah (1988) student je komparativne književnosti i filozofije u Ljubljani. Objavio je knjigu Čezse polzeči (CSK, Aleph, 2012). Suosnivač i urednik časopisa i paraliterarne organizacije I.D.I.O.T.


Objavljeno u Agonu:
Kroz sebe klizeći (Agon br. 22)

Romeo Mihaljević (1971) autor je knjiga Disco inferno (2009), Onaj koji hoda u oba sna (2004), Noćni jezik (2002), Anđeoska konverzacija (1997). Prevodi sa slovenačkog jezika. Živi u Našicama.